TIPOVI PODATAKA I ARITMETIKA

 

Osnovni tip podatka u Matlabu je (kompleksni) broj u dvostrukoj preciznosti. Na 32-bitnoj PC-arhitekturi to znači da se računa s približno 16 značajnih znamenki. Iako postoji još 15-ak različitih tipova podataka, svekoliko računanje obavlja se isključivo u osnovnom tipu, dok eksplicitno zadavanje tipa varijable skoro da i ne postoji.

Ako se u računu s realnim brojevima kao rezultat pojave kompleksni brojevi, Matlab nastavlja račun u kompleksnom području bez posebnog zahtjeva od strane korisnika. Počev od sedme verzije, Matlab poznaje i cjelobrojnu, te aritmetiku jednostruke preciznosti. 

Matlab se drži danas opće prihvaćenog IEEE standarda za aritmetiku pokretnog zareza (engl. floating point, kratko FP), čiji detaljni opis nadilazi okvire ovog teksta (vidi npr. V. Hari). Ipak recimo da standard zahtijeva da ako su x i y FP-brojevi, te ×  jedna od operacija +, -,*, / u FP-aritmetici, onda rezultat z = x × y treba biti jednak onom koji bi se dobio matematički egzaktnim računom i naknadnim zaokruživanjem u FP-broj. Isto se zahtijeva i za operaciju drugog korijena. Nadalje, svaka FP-operacija mora rezultirati FP-brojem, eventualno posebne vrste (npr. beskonačno, -beskonačno, NaN). Uz IEEE aritmetiku vezano je nekoliko internih varijabli: 

NaN je iznimno koristan objekt. Npr., budući da svaka operacija s NaN rezultira opet s NaN, korisno je na početku programa razna polja inicijalizirati NaN-ovima. Jedini način da vrijednost NaN nestane je da bude eksplicitno zamijenjena realnom vrijednošću. Također, velika je korist od NaN-va kod crtanja, jer se takve vrijednosti ne crtaju, tj. automatski preskaču.

Proizvoljan niz znakova okružen jednostrukim navodnicima, npr. 'pero' predstavlja tekstualni tip podataka (engl. character array). Takve podatke Matlab tretira kao slovčane matrice, nad kojima je moguće vršiti sve smislene operacije, a koriste se kad god treba zadati ili prenijeti tekstualni sadržaj (npr. opis slike ili koordinatnih osi, odabir neke opcije pri pozivu funkcije i sl.).