LJUDSKO DJELOVANJE NA OKOLINU

 

Djelovanje čovjeka na globalne klimatske promjene očituje se najprije u ispuštanju određenih tvari i spojeva u more i atmosferu, koji imaju svojstva ubrzati ili djelovati na pojedine prirodne procese. Tako CFC spojevi (kloro-fluoro-ugljikovi spojevi), kada dospiju u stratosferu iznad Antarktika putem globalnih atmosferskih strujanja, služe kao katalizator (ubrzivač) pri razaranju molekula ozona O3, odnosno cijelog ozonskog omotača. No, na globalne klimatske promjene najviše djeluju tzv. staklenički plinovi (CO2, CH4, ...), koji upijaju energiju Zemljinog dugovalnog povratnog zračenja, zagrijavajući atmosferu zbog čega se iz karbonatnih stijena oslobađa još više ugljikovog dioksida. Na taj način se konstantno povisuje koncentracija CO2 u atmosferi, zagrijava atmosfera i more, a kao posljedica zagrijavanja mora javlja se sterički efekt širenja mora odnosno dolazi do globalnog porasta razine mora.

Mjerenja koncentracije CO2 ukazuju na njegov stalan porast u zadnjih dvjestotinjak godina, odnosno od početka industrijske revolucije, a ubrzanje porasta koncentracije sa odvija u zadnjih pedesetak godina. Također, i koncentracija drugih stakleničnih plinova je u stalnom rastu u zadnjih stotinjak godina. Stoga je na svjetskoj razini inicirano smanjenje emisije tih plinova i prilagodba i promjena strukture industrije, formalizirana tzv. Protokolom iz Kyota. No, čak i ako se ispoštuje dogovoreno smanjivanje ispuštanja stakleničkih plinova, djelovanje već ispuštenih plinova će se, zbog tromosti sustava atmosfera-more, osjećati nekoliko slijedećih stoljeća.

 

Kretanje koncentracije CO2 u posljednjih tisuću godina.

 

Kretanje koncentracije CH4 u posljednjih tisuću godina.

 

Projekcije porasta CO2 u slijedećih stotinjak godina.

 

Vezane stranice projekta