BILANCA VODE NA POVRŠINI JADRANA

 

Komponente bilance vode na površini Jadrana su određene njegovim geografskim položajem, topografskim karakteristikama, riječnim slivovima od kojih je posebno važan sliv rijeke Po, te klimatskim karakteristikama koje općenito definiraju protoke na površini mora. Ovdje će se analizirati hod komponenata bilance vode dokumentiran u radu Artegiani i suradnika iz 1997. godine.

Isparavanje ima sezonski hod s maksimumom u zimskim mjesecima te minimumom u ljetnom periodu. Ovakav hod je posljedica činjenice da je razlika između temperatura mora i zraka veća u zimskim mjesecima nego u ljetnim, pa je stoga isparavanje tada i veće. Uz to, dodatni čimbenik je vjetar koji puše češće i jače u zimskim mjesecima, pojačavajući isparavanje u odnosu na ljetno razdoblje.

Oborine su također najizraženije u kasnu jesen i ranu zimu, a po iznosu i obliku su slične isparavanju, osim što djeluju suprotno – prenose vodu iz atmosfere u more. To je rezultat geografskog položaja Jadranskog mora koje je zimi na putanji atlantskih ciklona, dok je ljeti prevladavajuća Azorska anticiklona i stabilna vremenska situacija.

Riječni dotoci su relativno veliki u usporedbi s globalnim odnosima pojedinih komponenata bilance vode, a primarno su uzrokovani velikim slivom rijeke Po koja predstavlja gotovo 1/3 svih slatkovodnih dotoka u Jadran. Minimum riječnih dotoka se javlja između srpnja i listopada, dok su visoki iznosi u ostalim razdobljima rezultat direktnih oborinskih voda u razdoblju od studenoga do veljače te topljenja snijega u proljetnom razdoblju.

Ukupno gledano, bilanca vode na površini Jadrana je pozitivna, odnosno Jadran više prima vode nego što je gubi, pa prema tome Jadran kao cjelina predstavlja bazen dilucije.

 

Sezonska razdioba ukupnog isparavanja (E), oborine (P) i riječnih dotoka (R) u Jadranu, s pripadajućim standardnim devijacijama (crveno).

 

Vezane stranice projekta