BILANCA TOPLINE NA POVRŠINI JADRANA

 

Jadransko more je pod jakim utjecajem različitih zračnih masa, pa prema tome i izmjena topline između mora i atmosfere pokazuje izrazitu promjenjivost. U zimskom razdoblju (listopad-veljača) Jadran u prosjeku gubi toplinu zbog slabijeg direktnog Sunčevog zračenja, no i zbog pojačanog isparavanja uzrokovanog čestim i snažnim vjetrovima. Tako pri višednevnom puhanju olujne bure, koja je hladan vjetar siromašan vlagom, gubitak energije u nekim područjima (npr. sjeverni Jadran) može preći 1000 W/m2. Posljedica ovakvih epizoda jest jako ohlađivanje stupca mora, povećanje gustoće, konvektivni procesi te nastajanje vodenih masa visoke gustoće u sjevernom i južnom Jadranu.

U ljetnim mjesecima unos toplinske energije u more je najveći u lipnju i srpnju, zbog dominirajućeg kratkovalnog Sunčeva zračenja. U to vrijeme se u moru stvara termoklina koja biva sačuvana do jeseni, kada slabi i iščezava zbog negativne bilance topline na površini i konvektivnih vertikalnih procesa. Na godišnjoj skali Jadran gubi toplinsku enegiju u iznosu od oko 20 W/m2, najviše u sjevernom dijelu, no i u drugim područjima u kojima vjetrovi (bura) uzrokuju pojačanu evaporaciju. Zagrijavanje je najjače u južnom Jadranu, zbog dominirajućeg utjecaja kratkovalnog Sunčeva zračenja.

 

Dva izračuna sezonskog hoda ukupnog protoka topline na površini Jadrana.

 

Prostorna razdioba ukupnog protoka topline u veljači, svibnju, kolovozu i studenom.

 

Dnevni protoci topline apsorbiranog kratkovalnog Sunčevog zračenja QS, dugovalnog povratnog zračenja QL, topline isparavanja QE, direktnog vođenja topline QC te ukupne bilance topline Q na površini sjevernog Jadrana.

 

 

  Više o bilanci topline na površini Jadrana

 

Vezane stranice projekta