POVRŠINSKI VALOVI U JADRANU

 

Jadransko more je poluzatvoreno more, karakteristično po intenzivnoj ciklonalnoj aktivnosti (osobito u zimskom razdoblju), iznad kojega pušu vjetrovi različitih smjerova i intenziteta. Najčešće površinske valove na Jadranu uzrokuju bura i jugo u zimskom periodu, te sjeverozapadni vjetar u ljetnom periodu.

Značajke površinskih valova općenito zavise od smjera, brzine i trajanja prevladavajućih vjetrova, veličine područja nad kojim ti vjetrovi pušu (privjetrišta) i topografije morskog dna (dubine mora). Stoga na području Jadranskog mora jugo uzrokuje znatno veće visine valova nego bura pri istoj brzini i trajanju vjetra.

Apsolutni maksimum visine vala na području otvorenog mora sjevernog Jadrana zabilježen je za vrijeme dugotrajnog olujnog juga i iznosi Hmax = 10.8 m (značajna visina vala H1/3 = 6.0 m, srednji period Tsr = 8.5 s, srednja valna duljina Lsr = 112 m). Za situacije s burom maksimalna registrirana visina vala u sjevernom Jadranu iznosi Hmax = 7.2 m (značajna visina vala H1/3 = 3.9 m, srednji period Tsr = 5.7 s, srednja valna duljina Lsr = 51 m). Iz instrumentalnih mjerenja procijenjena je povratna stogodišnja vrijednost najvišeg vala u Jadranu na 13.5 m. Sve ove vrijednosti dane su za otvoreni Jadran, dok se u obalnom području javljaju bitno manji valovi, zavisno od topografskih karakteristika i otvorenosti akvatorija prema dominantnim smjerovima vjetrova.

 

 

Učestalosti valnih visina u južnom Jadranu tijekom zime procijenjene pomoću brodskih motrenja (gore), te povratne vrijednosti značajne visine vala u sjevernom Jadranu izračunate na osnovi desetgodišnjih instrumentalnih mjerenja (dolje).  

 

Vezane stranice projekta