TERMOHALINA SVOJSTVA OCEANA

 

Očito svojstvo površinske temperature u svjetskim oceanima jest da je najveća u ekvatorskom području gdje dosiže 28ºC, te opada prema polovima gdje je manja od 0ºC. Također, maksimum temperature slijedi područja maksimalne bilance topline na površini mora, te stoga ima izražen sezonski hod.

Termohalina svojstva pokazuju i velike zonalne gradijente, zbog toplih i hladnih morskih struja koje transportiraju tople i hladne vodene mase preko oceana. Na primjer, Golfska struja transportira toplu vodenu masu sve do obala sjeverne Europe, i stoga uvjetuje topliju klimu u Zapadnoj Europi, dok je klima na istočnoj obali Sjeverne Amerike, koja ima manju zemljopisnu širinu, bitno hladnija zbog utjecaja hladne Labradorske struje. Osim toga, procesi uviranja i poniranja mijenjaju termohalina svojstva na površini mora, donoseći hladniju vodu iz dubokih slojeva oceana. Primjer su zapadne obale Južne Amerike i Afrike, gdje se uviranje (upwelling) događa zbog Ekmanovog transporta usmjerenog od obale kao posljedica cirkulacijskih ćelija u tom području.

Temperatura opada prema dubljim slojevima, imajući sezonski hod u području stalne termokline/piknokline koja zahvaća dubine od 50 do 150 m, no za vrijeme hladnih zimskih situacija može doseći i 1000 m zbog procesa vertikalne konvekcije i miješanja. Dakle, dubina sezonske termokline/piknokline je ovisna o procesima na površini mora, posebno o bilanci zračenja, dok se ispod njih nalaze hladne duboke vodene mase, koje nastaju u području Arktika i Antarktika te se gibaju u okviru globalnih cirkulacijskih ćelija (tzv. "conveyor belt"). Prema tome, temperatura na dnu oceana ima stalne vrijednosti od 1 do 4ºC

 

Razdioba površinske temperature u oceanima.

 

Animacija površinske temperature u 1984. godini.

 

Meridionalna razdioba temperature u oceanima.

 

Najviše vrijednosti saliniteta javljaju se u suptropskim područjima, a prema ekvatoru i polovima one opadaju. Raspon saliniteta iznosi od 33 do 37, no u područjima pod utjecajem velikih rijeka (npr. Amazone), jakih oborina i topljenja leda, salinitet je niži. U područjima s negativnom bilancom vode na površini mora, kao što je Mediteran, salinitet može premašiti 39.

Površinski salinitet u ekvatorskim i umjerenim geografskim širinama je visoko koreliran s bilancom vode na površini mora, u prvom redu odnosom isparavanja i oborina koji ima značajnu meridionalnu promjenjivost. U dubljim slojevima, salinitet je konstantan te iznosi od 34.5 do 35.0, a određen je advekcijom vodenih masa visoke gustoće nastalih u polarnim krajevima procesima duboke konvekcije.

 

Razdioba površinskog saliniteta u oceanima.

 

Vodene mase u oceanima.

 

Vezane stranice projekta