METODE ANALIZE PODATAKA

 

Oceanografski podaci mogu biti u formi diskretnog vremenskog niza na pojedinačnoj lokaciji (npr. podaci razine mora mjereni mareografom, morskih struja mjereni klasičnim strujomjerom, itd.), diskretnog prostornog polja u određenom trenutku (npr. termohalini podaci mjereni multisondom) te diskretnog niza prostornih polja (npr. podaci razine mora i površinske temperature mjereni satelitom, podaci morskih struja mjereni ADCP strujomjerima). Stoga su metode analize oceanografskih podataka određene njihovim prostorno-vremenskim svojstvima. Neke od metoda koje se koriste u oceanografiji su:

  1. osnovna statistička analiza - uključuje određivanje osnovnih statističkih parametara kao što su srednja vrijednost, standardna devijacija, razni srednjaci (satni, dnevni, mjesečni, godišnji, usrednjavanje po područjima), trendovi i odstupanja, itd.
  2. stacionarna spektralna i poprečna spektralna analiza - služi za određivanje frekvencijskih područja sa značajnom energijom, te općenito za računanje korelacijskih i drugih veza između vremenskih i prostornih nizova u frekvencijskom području.
  3. nestacionarna spektralna (wavelet) analiza - određuje energetska svojstva vremenskog niza u pojednim vremenskim odsječcima u frekvencijskom području.
  4. numeričko filtriranje - služi za izdvajanje određenog frekvencijskog područja vremenskog niza, definirano pomoću funkcije propusnosti frekvencijskog signala.
  5. EOF analiza ("Empirical Orthogonal Function“) - određuje ortogonalne funkcije vremenskog niza i prostornih polja, s ciljem interpretacije i izdvajanja dominantnih fizikalnih procesa.

Rezultati dobiveni analizom podataka uspoređivaju se s onima što se dobiju primjenom analitičkih i numeričkih modela.

 

 

"Wavelet" spektar energije visine morske razine mjerene na mareografu Ploče u lipnju 2002. godine.

 

Primjer mjerenih i modeliranih vremenskih nizova visine morske razine u Pločama i Sućurju, filtriranih pojasnim filterom.

Vezane stranice projekta