TEORIJA PLIMNIH OSCILACIJA

 

Plimotvorna sila je uzrokovana gravitacijskim privlačenjem vodenih masa od strane Sunca i Mjeseca, te centrifugalnom silom koja se javlja uslijed okretanja Zemlje i Mjeseca odnosno Zemlje i Sunca oko zajedničkog centra masa. Njezino djelovanje ima periodički karakter, s najjače izraženim poludnevnim i dnevnim komponentama. Djelovanjem plimotvorne sile morska razina i struje periodički osciliraju što nazivamo morske mijene, a epizode rasta odnosno pada razine mora definiramo kao morske dobi. Plima se definira kao rast razine mora, dok oseka predstavlja opadanje razine mora.

Plimotvorna sila predstavlja udruženu gravitacijsku i centrifugalnu silu koja djeluje na vodene mase na Zemlji. Naime, na gibanje vodenih masa djeluje gravitacijsko privlačenje Sunca i Mjeseca, koje je promjenjivo i ovisi o njihovim položajima u odnosu na Zemlju, te centrifugalna sila koja nastaje zbog revolucije Zemlje. Prema tome, plimotvorna sila je promjenjivog karaktera u prostoru i vremenu, te dominantno djeluje na horizontalno gibanje vodenih masa na taj način uzrokujući kolebanje razine mora i morskih struja.

 

Shematski prikaz djelovanja gravitacijske, centrifugalne i plimotvorne sile.

 

Gravitacijsko međudjelovanje dvaju tijela dano je relacijom

 

 

gdje su M1 i M2 njihove mase, R je udaljenost između njihovih centara masa te G predstavlja univerzalnu gravitacijsku konstantu (G = 6.672·10-11 Nm2kg-2). Sunce je oko 390 puta udaljenije od Zemlje nego Mjesec, no ima mnogo veću masu. Ipak u konačnici, djelovanje Sunca na zemaljske vodene mase predstavlja 46% djelovanja Mjeseca, te su stoga Mjesečeve plimne komponente u plimnom signalu izraženije nego Sunčeve komponente.

Zavisno o položaju Sunca i Mjeseca naspram Zemlje javljaju se žive ili nežive morske mijene. Kada su Sunce, Mjesec i Zemlja približno u istoj ravnini, odnosno kada je Mjesec u konjukciji (mladi Mjesec) ili opoziciji (puni Mjesec), tada se zbrajaju gravitacijska djelovanja Sunca i Mjeseca na vodene mase, te su morske mijene izraženije – stoga i naziv žive morske mijene. Ovo razdoblje još nazivamo i sizigij. Suprotno tome je razdoblje kvadrature, kada je Mjesec okomit na pravac ležanja Sunca i Zemlje (prva i zadnja četvrt). Tada je plimotvorna sila najslabija, te su stoga i morske mijene najmanje izražene.

 

Shematski prikaz utjecaja Sunca i Mjeseca na intenzitet morskih mijena.

 

Kruženje Mjeseca oko Zemlje ima pomaknute periode u odnosu na zemaljski dan. Tako period glavne Mjesečeve komponente M2 iznosi 12.42 sata, odnosno pola Mjesečeva dana koji iznosi 24.84 sata, dok period glavne Sunčeve komponente S2 iznosi pola zemaljskog dana odnosno 12 sati. Zbog odstupanja nebeskog tijela od ravnina ekvatora javljaju se i dnevne komponente plimnih oscilacija, od kojih je najznačajnija Mjesečeva dnevna komponenta O1 s periodom od 25.82 sata, te Sunčeva dnevna komponenta P1 perioda 24.07 sati. Osim Sunčevih i Mjesečevih plimnih komponenata postoje i miješane komponente koje su rezultat zajedničkog djelovanja Sunca i Mjeseca. U ovoj skupini najznačajnija je dnevna Mjesečevo-Sunčeva komponenta K1 s periodom od 23.93 sata.

Neke osnovne plimne komponente i njihova relativna amplituda:

 

Plimna komponenta

Oznaka Period (sati) Srednja amplituda

Glavna Mjesečeva poludnevna

M2 12.42 100.0

Glavna Sunčeva poludnevna

S2 12.00 46.6

Veća Mjesečeva eliptična poludnevna

N2 12.66 19.2

Mjesečevo-Sunčeva dnevna

K2 11.97 12.7

Mjesečevo-Sunčeva dnevna

K1 23.93 58.4

Glavna Mjesečeva dnevna

O1 25.82 41.5

Glavna Sunčeva dnevna

P1 24.07 19.4

 

Plimne komponente su, osim zbog različitog gravitacijskog privlačenja, prostorno varijabilne i zbog topografskih karakteristika (obalna linija, dubina) svjetskih i okrajnjih mora. Naime, brzina širenja dugih valova je ovisna o dubini mora, dok Coriolisova sila uzrokuje gibanje plimnog signala uz obalu, u formi Kelvinovog vala. U slučaju poluzatvorenog bazena kombinacija ulaznog i izlaznog vala imaju za posljedicu pojavu amfidromijske točke u kojoj je amplituda jednaka nuli, odnosno oko koje se javlja kruženje plimne oscilacije.

 

Animacija kruženja plimnog signala u pravokutnom bazenu.

 

Svaka plimna komponenta u nekoj točki karakterizirana je svojom amplitudom i fazom. Amplituda i faza pojedine komponente mogu se odrediti iz mjerenja razine mora u pojedinoj točki pomoću harmonijske analize. Jednom određene, amplituda i faza (zbirno nazivane harmonijske konstante) mogu poslužiti za prognozu morskih mijena za bilo koje razdoblje u budućnosti. Ovaj postupak se naziva harmonijskom sintezom, a predstavlja zbrajanje svih plimnih komponenata, na taj način sintetizirajući vremenski niz oscilacija razine mora uzrokovanih plimotvornom silom.

 

Primjer sintetičkih nizova razine mora za neke postaje u svijetu.

 

  Više o plimnim oscilacijama u svjetskim morima

 

  Više o plimnim oscilacijama u Jadranu

 

Vezane stranice projekta